DIY
Dakle, zašto brijemo na DIY i što to uopće znači? Jednostavno govoreći, to znači upravo
ono što kaže sama skraćenica: do it yourself - uradi sam/a. Želimo preuzeti odgovornost u
svoje ruke, preuzeti kontrolu nad svojim životom i zajedno s drugima koji tako misle raditi ono
što smatramo bitnim, ali i zabavnim. Zato radimo i koncerte. Ne samo kao neki izraz političkog
stava, već i kao mjesto gdje ćemo se naći bez komercijalno uvjetovanih odnosa, bez klasičnog
odnosa publika-izvođač-organizator, jer brijati na DIY za nas znači raditi na tome da takva
podjela ne postoji. Nismo profesionalci i mislimo da je takvo što posve nepotrebno.
Ono što je možda najvažnije je to da se na ovaj način svatko može uključiti i
sudjelovati ili organizirati na isti način što god želi. Stvar je posve jednostavna jer za
razliku od biznisa koji uvijek mistificira ono što radi, recimo, organizaciju koncerata, u DIY
načinu rada podjela znanja, iskustava, resursa i svega ostalog je najvažnija. Nema "poslovnih
tajni" i ostalih biznis sranja, koliko god se kapitalizam pokušava uvući na različite
načine. Uvijek postoji neki pokušaj komercijalizacije, biznisa, "nužnosti" i "realnosti", kako
god to zvali, ali to može završiti samo u nestanku svake neovisnosti i autonomije.
Netko ti je rekao da se stvari ne može raditi drugačije već komercijalno? Da se sve mora
platiti? Da je glupo raditi nešto što voliš besplatno? Da uvijek moraju postojati šefovi? Da
ne možeš sve sam/a?
Glupost. Naravno da možeš. Trebaš dokaz? Može. Evo, mi to radimo upravo tako. Na DIY/uradi
sam/a način, solidarno i bez honorara i ostalih "ne-može-se-bez-toga" sranja.
Netko će zlonamjerno pitati zašto onda postoji upad. Upad je već godinama isti jer je to
pitanje solidarnog skupljanja love za sve bendove koji dolaze na turneje i koje tako želimo
podržati zato što su to ljudi koji pokušavaju raditi stvari na isti način kao mi, jer je
njihovo nastojanje i naše. Pri tome ne dijelimo bendove na "zvijezde" i "male". Za nas je to
sranje preuzeto iz show-biznisa koje nema veze s DIY scenom, već se prema svima odnosimo
ravnopravno. Zato ćemo ponoviti još jednom: ne postoji ta podjela
publika-izvođač-organizator, to je sve jedno, scena, a ne biznis. Dobar primjer toga su
situacije kad klasičnog upada nema, već se na koncertima skupljaju donacije. Sve je pitanje
solidarnosti i želje da izgradimo scenu. Inače nema uopće smisla biti tu.
I na kraju, zašto sve ovo pišemo? Zato što nam je važno jasno reći što, kako i na koji
način radimo. Ne zanima nas konzumacija, već aktivno djelovanje i sudjelovanje, ne zanima nas
imidž i to kako se netko želi predstaviti, već stav i konkretno djelovanje koje proizlazi iz
tog stava. Puno toga se podrazumijeva, ali kad otvoreno govorimo o tome kako stvari stoje i zašto ih radimo tako kako ih radimo, onda je sve jasnije.
26.03.2013. utorak
